Novi horizonti – izložba Anđelka Arnautovića
U okviru programa „Novi horizonti – oktobarski dani 2019“ povodom Dana opštine Herceg Novi, otvorena je izložba Anđelka Arnautovića. Direktorica galerije Slavica Božović uz pozdrav prisutnima tim povodom je istakla:
Autor je na žalost, uprkos velikoj želji da se ponovo susretne sa hercegnovskom publikom, bio spriječen da doputuje u Herceg Novi, ali je na koricama kataloga ispisana njegova poruka: „ Živio sam 50 godina u Novom i imao sam brod sa kojim sam plovio tako da sam od svitanja do mraka bio na pučini i pomno posmatrao da bih zapamtio najljepše stvari koje je Bog stvorio“.
Sudeći po motivima Arnautovićevih djela, ali i prema riječima slikara i scenografa Zorana Jokića koji je izložbu otvorio, dvije od tih najljepših stvari za umjetnika su more i žene.
Te teme su istakao je Jokić same po sebi nepredvidive.
-To upravo i čini neku draž i ljepotu. More koje je uzburkano, nepredvidivo…Tu su naslikane i ribe, i vrše, i ribari, i sve je to jako lijepo ali nije glavna tema, jer u trenutku velike drame nije tu samo ribar koji vadi ribu. Tu je još neko ko hoće ribu, galeb ili u daljini neki brod koji opet ima neki svoj život… A žene, koliko god da ih kiti one su uvijek nekako nezadovoljne. Prije svega nisu dovoljno lijepe, a prilijepe su. Tako je i na Arnautovićevim slikama. Ali uvijek ima neki prozor, neki pogled dalje i to sve čini nekako optimističnim. Kad gledam Anđelkove slike sve mi liči na pisca kome je dosadilo da piše pa je uzeo slikarsko platno i četkicu i riješio da to naslika, rekao je Jokić.
Otvaranju izložbe prisustvovala je autorova ćerka Lidija Arnautović, kako je rekla presrećna što je poslije toliko godina ponovo u Herceg Novom i ovakvim povodom. Izrazila je zahvalnost organizatorima izložbe i svima koji su dolaskom podržali njenog oca i njegovo stvaralaštvo.
Premda likovnoj javnosti djelo Anđelka Arnautovića ne treba posebno prestavljati, kako je tačno ustvrdila Slavica Božović navodeći daa je on kao dugogodišnji stanovnik Novog, ali i dobitnik brojnih nagrada za svoje stvaralaštvo odavno stekao svoje mjesto pod slikarskim nebom i na listi međunarodno poznatih autora, odabrali smo da iz kataloga koji prati izložbu prenesemo nekoliko ocjena istoričara umjetnosti i likovnih kritičara.
-Naizgled jednostavna motivska orjentisanost (more i žene) nosi u sebi dublju i sadržajniju dimenziju umjetnikovog najličnijeg doživljaja Svijeta. Tako nam prizori morskih bura, napuštenih i nasukanih barki,usmljenih ribara na pučini, postaju bliska vizija dramatične istine samog Života, piše MilicaRadulović.
Mladen Lompar zapaža, kao i neki raniji likovni kritičari, Arnautovićevo zanimanje za apokaliptično tumačenje trajanja i za jedan inspirativni, pjesnički stav prema onome što ga okružuje, ali bez želje da se upusti u donkihotovski pokušaj mijenjanja svijeta.
Lompar komentariše i Arnautovićev crtež za koji kaže da je „suštinsko, cjelishodno, njegova najadekvatnija vokacija“ pa se dominacia crteža osjeti i na slikama.
Nataša Nikčević skreće pažnju posmatrača na fantastične oblike školji koje autor slika i njima i cvijećem zaogrće ženske figure. Nikčević podsjeća da Arnautović od sveg cvijeća najviše voli ružu. Sam međutim dodaje da je i na ružu naišao đavo, pa metnuo trnje. S druge strane žena, prema autorovim riječima, premda ništa nije savršeno, ostaje simbol ljepote i na slikama zamjenjuje ružu.
Izložbu slika i crteža Anđelka Arnautovića možete pogledati u oba izložbena prostora gradske galerije narednih desetak dana.
