Dom starog kapetana Štumbergera

Kapetan bojnog broda Miroslav Štumberger (1892-1983)

Kapetan bojnog broda Miroslav Štumberger je rođen 2. jula 1892. godine u mjestu Šmarje pri Jelšahu kod Celja u Sloveniji. Izvorno slovenačko prezime mu je bilo Stranbregar, ali su mu prezime Austrijanci preveli na Stumberger. Realnu gimnaziju je završio u Ljubljani. Pošto je još od rane mladosti iskazao veliki interes za pomorstvo, uz pomoć svoga strica 1912. godine uspijeva da se upiše u Vojno pomorsku akademiju u Puli. Već kao kadet iskazao je i veliko interesovanje za nova tehnička saznanja koja su se početkom XX vijeka naglo razvijala, među kojima je bilo i vazduhoplovstvo.

U Boku Kotorsku Štumberger prvi put dolazi 1914, godine . Raspoređen je u novoosnovanu hidroplansku bazu u Kumboru, gdje postaje pilot na jednom od prva dva hidroplana tipa “lochner”.Potom prelazi u podmoničarsku službu.

U podmorničarskoj službi ostaje do kra|a prvog svjetskog rata, a slom Austro-ugarske u oktobru 1918. godine zatiče ga na Rijeci.

Već 8. decembra 1918. godine dobija poziv od komandanta mornarice nove Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, da se javi na dužnost u podmorničarsku bazu u Kumboru. Tu dobija mjesto komandanta baze. Godine 1924-1926. organizuje Tehnički nastavni centar za podvodna oružja (torpeda i podvodne mine) i konstruiše lansirnu rampu za ispitivanje i reglažu torpeda u Kumboru.

Godine 1925, Engleska je ponudila Ratnoj momarici SHS izradu podmornica. Miroslav Štumberger kao jedan od tri člana komisije za nadzor grad-nje odlazi u New-Castle i tu boravi 18 mjeseci do završetka i preuzimanja podmornica. Po preuzimanju podmornica »Nebojša« i »Hrabri« biva postavljen za prvog komandanta podmornice »Nebojša«.

Godine 1934. unapređen je u čin kapetana bojnog broda i imenovan za komandata Pomorske oblasti južnog Jadrana i tu dužnost obavlja do 1938. kada se penzioniše.
U vremenu dok je bio komandant Tehničkog centra za podvodna oružja, a i kasnije, intenzivno se bavio istraživačkim i novatorskim idejama i eksperimentima. Teško je nabrojati sve njegove pronalaske kojih je bilo oko 500.

Konstruisao je i podvodnu minu C-15 koja je standardizovana u naoružanju Jugoslovenske kraljevske mornarice.

Starijoj generaciji Bokelja je poznat tragičan događaj koji se dogodio 10. decembra 1944. godine, kada je poslije oslobođenja Boke putnički parobrod »Cetinje« naišao na podvodnu magnetnu minu u Tivatskom zalivu i potonuo sa brojnim žrtvama. Primorska komanda južnog Jadrana tada je pozvala Miroslava Štumbergera da riješi razminiranje Boke. Štumberger je konstruisao uređaj kojim je to uspješno i urađeno.

Miroslav Štumberger je za vrijeme svog službovanja zavolio Boku, stekavši tu mnogobrojne prijatelje i poštovaoce među svojim kolegama i mještanima, pa je odlučio da Boku više ne napusti do kraja života. Veoma mu se dopala jedna stara ozidina u zabačenom dijelu Baošića.

Ozidinu i okolni kamenjar u površini od 2000 m2 otkupio je od porodice Kamilić. U kuću je ugradio i ukrasne kamene elemente pragova prozora i vrata sa starih palaca iz Perasta.
Kamenjar oko nove kuće uredio je podzidama i cjelokupni ambijent oplemenio parkom i malim vinogradom.

Već od svog dolaska u Boku imao je afiniteta za sakupljanje starina kojih je u to vrijeme još bilo u izobilju kod mještana. Nije štedio novac za otkup tih predmeta, tako da je uskoro cijela kuća bila puna raznovrsnih etnoloških predmeta, ali i vrijednih primjeraka starog oružja. Sve je to bio rezultat decenijama napornog i intenzivnog rada, ne samo jednog pasioniranog sakupljača starina, nego više i nadasve čovjeka u čijem je stvaralaštvu izraženo duboko osjećanje humanizma.

U ovom njegovom životnom djelu se vidi čovjek-umjetnik zapaženog stvaralačkog duha, visoke kulture i obrazovanja sa znanjem pet jezika, kulturni radnik i rodoljub.
Svojevremeno je pedantno sačinio popis muzejskog inventara sa naznakom porijekla svakog pojedinog predmeta. Komisija imenovna od strane Skupštine opštine Herceg-Novi koja je 29. novembra 1964. godine izvršila popis muzejskih predmeta Štumbergera, popisala je 1472 predmeta i to 372 komada etnografskih, 115 ikona i slika, 27 ćilima raznog porijekla, 20 raznih geografskih mapa, 22 makete jedrenjaka sopstvene izrade, 13 amfora, 220 komada starog novca, 22 predmeta iz NOB-a, 53 komada stilskog namještaja i još 652 komada raznih drugih predmeta. (5)

Posebnu vrijednost činila je biblioteka od 1516 knjiga, među kojima je bilo 46 knjiga iz XVII, XVIII i XIX vijeka. Kao najvrednije knjige mogu se navesti tri toma jednog od prvih izdanja Enciklopedija britanika iz 1788. godi-ne. (The New Royal Cyclopaedia and Encyclopaedia, vol. I, II, III. London 1788.)

Miroslav Štumberger je bio i pasionirani graditelj maketa starih jedrenjaka. Njegove makete krase mnoge muzeje u Kotoru i u inostranstvu, kao i brojne druge ustanove i privatne domove kao pokloni. Praktično broja im se ne zna. U izdanju časopisa Vojno pomorske oblasti JRM »Čuvari Jadrana«, 1974. godine u nastavcima je objavljeno uputstvo za izradu maketa brodova koje je napisao Štumberger, pod naslovom »Kako sagraditi model broda« koje i danas upotrebljavaju mnogi modelari.

Drugi svjetski rat Miroslav Štumberger je veoma teško podnio. Usamljen, bez rodbine, bio je upućen na brigu mještana Baošića koji su mu za cijelo vrijeme rata ukazivali dužnu pažnju. Vješto je izbjegavao nastojanje okupatora da ga uvuku u bilo kakvu saradnju iako mu je za saradnju nuđena nagrada u zlatnicima. Ta njegova odbojnost rezultirala je internacijom u logor na poluostrvu Prevlaci. Malo je poznato da je u toku rata bio aktivan saradnik ilegalnog narodno oslobodilačkog pokreta.

Znatiželjnicima Štumberger je vrata svoje kuće nazvane “Dom starog kapetana”, otvorio 1955. godine. Od tada je njegova kuća sa muzejskom zbirkom postala nezaobilazna turistička atrakcija.
Za svoje zasluge na popularisanju pomorstva dobio je Zlatnu plaketu Bokeljske momarice, Srebrno jedro Komande ratne momarice Jugoslavije, dvostruki je dobitnik Oktobarske nagrade grada Herceg-Novog, ali između brojnih odlikovanja i priznanja počasno mjesto je imao Orden zasluge za narod kojim ga je odlikovao predsjednik SR Jugoslavije Josip Broz Tito.

Miroslav Štumberger je doživio duboku starost. Pred kraj svoga života očigledna je bila njegova zabrinutost za sudbinu svoje ostavštine. Nemajući direktnog nasljednika želio je da se oduži ovom kraju, pa je odlučio da svoju kuću i muzejsku zbirku zavješta opštini u kojoj je proveo život.

Vrijedno je citirati klauzulu testamenta iz koje se vidi koliko je Štumberger bio privržen Baošićima:
“…iz ove kuće, koju ostavljan sa svim inventarom Mjesnoj zajednici Baošići, radi čega je osnovana i cijela zadužbina, ne smije se izneti nikakvi predmet, niti u svrhu grupnih izložbi izvan ove kuće, a ni u bilo koju drugu ustanovu, a pogotovu ne u svrhu prodaje ili poklona, pa želim i određujem da ona vazda predstavlja jednu cjelinu.”

Mirostav Štumberger umro je 6. maja 1983. godine u 92 godini života u Institutu “Dr.Simo Milošević”u Igalu. Njegovi posmrtni ostaci kremirani su i urna sa pepelom uzidana je ispod mramome ploče sa natpisom, u holu “Doma starog kapetana” u Baošićima.

Uspomenu na “Starog kapetana” danas nosi Klapa “Stari kapetan” iz Baošića sa pjesmom:

“U Baošiću ima stan Kuća ta prepuna suvenira,
Gdje zivje stari kapetan, A svaki u srce dira.
Što mora je oplovio I sjeća na mladost
I cijeli svijet volio. Naš kapetan ponosno u njem živje” …

Materijal iz teksta autora Čabe Mađara